Dan obilježavanja kolone sjećanja povodom pada grada heroja Vukovara je započeo dana 17.studenoga 2018. godine. U popodnevnim satima je stigla ” Karavana Prevlaka – Vukovar”, koja je organizirana od strane moto klubova iz cijele Hrvatske, među kojima je i MK ” Veterani Slavonije i Baranje”. Preko 500 motorista je u razdoblju od 13. – 18. studenoga, prešlo gotovo 2000 km. U Osijeku su dočekani kod legendarnoga “Crvenog fiće”. Nakon toga su svi branitelji, kao i građani tradicionalno palili lampione duž Vukovarske ulice u Osijeku, kao odavanje počasti na žrtvu Vukovara, ali i Škabrnje. Naša udruga je sa početkom u 18.00 sati počela sa okupljanjem u u prostorijama Gradske četvrti Novi grad, kako bismo dočekali naše drage prijatelje i suborce, iz udruge veterana 4. GBR “Pauci”. Uz prigodnu večeru, koja je započela kratkom molitvom te se nastavilo sa druženjem i sjećanjima na dobre i loše dane tijekom Domovinskoga rata. Druženje je trajalo do nekih 23.00 sata, a kao uvertira za odlazak na obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Vukovara. Dragi gosti iz Dalmacije su također došli kako bi sudjelovali u “Koloni sjećanja”.
Članovi naše udruge su se autobusom zaputili na obilježavanje 27. obljetnice pada Vukovara, odnosno “Dana sjećanja” na žrtvu grada heroja. Polazak je bio u 08.00 sati sa parkinga između Kauflanda i Sportske dvorane “Jug 2”. Po dolasku u Vukovar uslijedilo je okupljanje svih sudionika mimohoda “Kolone sjećanja”, u krugu Opće bolnice i Veteranske bolnice Vukovar te ispred nje. U vremenu od 09.00 -10.00 je trajalo okupljanje i priprema za kratku svečanost u krugu bolnice. U krugu bolnice se okupio gotovo čitav državni vrh na čelu sa predsjednicom RH Kolindom Grabar -Kitarović, premijerom RH Andrejom Plenkovićem, predsjednikom Sabora te ostalim ministrima iz Vlade RH, kao i ostalim visokim uzvanicima iz političkog, javnog i crkvenoga djelokruga. Nakon kratke svečanosti i uvodnih govora po protokolu te izjava visokih uzvanika, kao i domaćina gradonačelnika Vukovara Ivana Penave te posljednjeg zapovjednika obrane Vukovara Branka Borkovića – “Mladog Jastreba”. Svečanost je trajala od 10.00 – 10.30 sati nakon čega je formirana “Kolona sjećanja”.
Kolona se kreće od Opće bolnice Vukovar do Memorijalnog groblja. Kolonu predvode hrvatski branitelji, posebno ističemo pripadnike 204. vukovarske brigade i članovi obitelji ubijenih, zatočenih i nestalih branitelja Vukovara. Iza njih su pripadnici Hrvatske vojske, koji nose zastave svih ratnih postrojbi u Republici Hrvatskoj te dvadesetak povijesnih postrojbi iz svih krajeva Hrvatske. I na koncu predstavnici političke i crkvene vlasti, te ostali građani domoljubi iz svih krajeva Lijepe naše, kao i dijaspore.
I dok u tišini koračamo u koloni, kroz glavu naviru sjećanja, mješavine tuge i ponosa. Čujemo krikove grada heroja koji se 87 dana hrabro odupirao znatno jačem neprijatelju, koji je bahato promišljao kako će slomiti otpor branitelja za tjedan – dva. Tijekom tih 87 dana je na grad padalo i do 11000 granata dnevno uz desetke tenkovskih i zračnih napada. U tim teškim trenucima kada je grad vapio za pomoći, grad je branilo negdje između 1800 – 2000 pripadnika ZNG, MUP RH te pripadnika HOS -a. Uz skromno naoružanje i veliko srce gotovo tri mjeseca su se odupirali neprijatelju koji je brojao ok 30000 tisuća srbo – četničkih agresora, uz nesebičnu potporu tzv. EX JNA i veliki broj oklopnih vozila te zračnih napada. Osim tzv JNA u napadima su sudjelovale razne dobrovoljačke četničke i paravojne postrojbe iz Srbije te lokalni pobunjeni četnici, koji nisu željeli prihvatiti Hrvatsku kao svoju domovinu. Tijekom ovih napada poginulo je ukupno 1624 branitelja i civila, čiji posljednji izdah čovjek može osjetiti. Osim toga je po podacima ratne bolnice ranjeno ukupno 1219 branitelja i civila. Nakon okupacije Vukovara u srpske koncentracijske logore je odvedeno oko 7000 zarobljenika, iz grada je protjerano oko 22000 Hrvata i ostalih nesrba. Još 308 osoba se vodi kao nestalo i ne zna se za njihovu sudbinu te se čuje i njihov vapaj da budu pronađeni i dostojanstveno pokopani. Grad je u napadima doslovce sravnjen sa zemljom, a materijalna šteta se procjenjuje na oko 9,5 milijardi kuna. Po našim podacima neprijatelj je imao 5 – 10 tisuća poginulih, više od 15000 ranjenih, uništeno je 400 – 600 oklopnih vozila te 20- tak zrakoplova. Naravno neprijateljska strana niječe ove brojke, jer su osim vremenski, poraženi i moralno, pa stoga grad Vukovar ima posebno mjesto u obrani Hrvatske, jer je usporio i iscrpio srpske snage u nakani okupacije čitave nam Domovine.
I tako koračajući u tišini i vraćajući se tužnim mislima stižemo do Memorijalnog groblja. Tamo su položeni vijenci i zapaljene svijeće od strane državnog vrha, izaslanstava, braniteljskih udruga te svih sudionika “Kolone sjećanja”, iz svih krajeva Hrvatske i dijaspore. Nakon toga je uslijedila Sveta misa i molitva. Molitvu za sve poginule, zatočene, nestale i umrle branitelje i civile je predvodio nadbiskup đakovački i osječki mons. Đuro Hranić, dok je svetu misu zadušnicu predvodio mons. egidije Ivan Živković, željezanski biskup iz austrijskoga Gradišća. Biskup Živković je uputio tijekom mise oštre riječi koje su bile upućene državnom vrhu i političarima, koji svojim ne činjenjem uništavaju državu, istodobno potiču odlazak mladih te kako ni nakon 27. godina nisu pronašli nestale osobe, kao što nisu kaznili i priveli pravdi krvnike, koji su počinili zločine. A mi mali ljudi branitelji i članovi udruge, najmanje što možemo učiniti je reći veliko HVALA svim žrtvama grada heroja te im poručiti kako su sa nama i poštujemo njihovu žrtvu. Stoga hvala svima koji su našli vremena i nazočili ovoj tužnoj obljetnici.
Paralelno sa ovom tužnom obljetnicom je održana i “Kolona sjećanja” u mjestu Škabrnja, koje je istoga dan 1991. godine doživjelo istu sudbinu kao i Vukovar. Naime na to mjesto je izvršena agresija srbo -četničke vojske i paravojske, predvođene osuđenim ratnim zločincem Ratkom Mladićem. Sve do toga dana mještani i branitelji su pružali otpor nadmoćnijem neprijatelju, a onda je uslijedio krvavi pohod krvnika. Nakon sloma otpora slabo naoružanih branitelja, iz podruma i kuća na najbrutalniji način istjerane su žene, djeca i starci, a samo je tog dana u Škabrnji ubijeno 48 civila i 15 branitelja. Pokolji i progoni nastavljeni su idućih dana. Tijekom višegodišnje okupacije, sve do oslobođenja u Oluji 1995., broj škabrnjskih žrtava povećao se na 86. Još šestero mještana poginulo je nakon rata od zaostalih minsko-eksplozivnih naprava. I stoga je i ovo mjesto zaslužilo pijetet na žrtvu koju su podnijeli za slobodu Lijepe naše. Na ovo tužno obilježavanje su se zaputili naši članovi udruge iz ogranka “Baranja”. Osim njih iz državnog vrha su nazočili načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general zbora Mirko Šundov te izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora i potpredsjednik Sabora Milijan Brkić. Isto tako su im se pridružile tisuće pripadnika braniteljskih udruga proisteklih iz Domovinskog rata, kao i mnoštvo običnih građana domoljuba iz Hrvatske i dijaspore. Komemorativni skup počeo je u 10 sati u ulici 18. studenog 1991. Odatle Kolona sjećanja “Poginuli u mislima i srcima” kretao se do spomen-obilježja masovne grobnice, gdje su zajednički vijenac položili predstavnici Zajednice udruga civilnih stradalnika Domovinskog rata. Uslijedila je misa za sve stradale u Domovinskom ratu u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije. U nastavku komemoracije su pročitana imena poginulih te položeni vijenci kod spomen – obilježja za poginule u Domovinskom ratu. Komemoracija je završila u 13:30 sati.
Po povratku za Slavoniju su naši članovi zapalili svijeće te položili vijenac i molitvom odali počast i poginulom suborcu u mjestu Raštane te braći po oružju kod Spomen obilježja poginulim pripadnicima 3. GBR kod mjesta Kašić. Hvala našim članovima ogranka “Baranja”, na odlasku povodom komemoracije u Škabrnji.
I na kraju što reći već jedno veliko HVALA svima koji su položili svoje živote za slobodu Lijepe Naše, pokoj vječni daruj im Gospodine, laka im hrvatska gruda i svjetlost vječna svjetlila im, s nama su. Sve događaje možete pogledati na klikom na linkove ispod objave.
Predsjednik UVTBG “Kune” Tihomir Kmet