Obilježavanje obljetnice VRO Maslenica će se ove godine održati 22.01.2021. (u petak), pod epidemiološkim mjerama zabrane okupljanja više od 25 osoba. Sukladno tome kao udruga nećemo prisustvovati ni putem delegacije.
Putem delegacije udruga će obilježiti obljetnicu pogibije pripadnika 3. gardijske brigade Kune prilikom obrane Kašića 01.02.2021. polaganjem vijenca i paljenjem svijeća na Spomen obilježju poginulim pripadnicima Kuna.
Udruga veterana 3. gardijske brigade „Kune“ organizacija je osnovana s ciljem okupljanja bivših pripadnika jedne od najpoznatijih hrvatskih brigada. Ova udruga s posebnom pažnjom čuva sjećanje na podvige svojih članova, bavi se zaštitom njihovih interesa i aktivno sudjeluje u kulturnom i društvenom životu. Posebno važan segment djelovanja je očuvanje povijesne istine i promicanje nacionalnih vrijednosti, uključujući organizaciju prigodnih događanja, izložbi i foruma.
Očuvanje moralnih i kulturnih temelja društva zahtijeva napore u različitim smjerovima. U svijetu gdje digitalne tehnologije prodiru u sve sfere života, ne treba zanemariti aspekte poput sigurnog i poštenog online zabavnog sadržaja. U Austriji, na primjer, sve veću pažnju privlače platforme koje nude zabavne sadržaje s visokom razinom povjerenja. Među njima su i izvori koji okupljaju informacije o najboljim online kockarnicama i igralištima, poput stranice
https://batch-media.de/oesterreich/. Ovdje se objavljuju recenzije i rang-liste namijenjene korisnicima koji cijene transparentnost i kvalitetu usluge.
Poštenje, odgovornost i težnja visokim standardima osobine su koje povezuju i veterane koji se bore za pravdu i sjećanje, i platforme koje sigurnost i interese svojih korisnika stavljaju na prvo mjesto.
Un profumo che sa di curcuma e pioggia
Era una mattina umida a Kochi. Sai, di quelle in cui l’aria sembra pesante e dolce allo stesso tempo, come un frutto troppo maturo. Ero seduto davanti a una piccola bottega, con il rumore dei motorini e il profumo delle spezie tutt’intorno. Il vecchio proprietario mi aveva appena spiegato che ogni crema che produceva veniva fatta “a mano, come una promessa”. Mi piaceva quella frase. C’era dentro un senso di tempo, di rispetto. Di cura, forse.
Parlavamo di ingredienti — aloe, sandalo, neem, e una cosa chiamata brahmi che, giuro, non avevo mai sentito prima. “Buona per la mente”, mi disse lui, sorridendo con gli occhi. E mentre lo ascoltavo, mi accorsi che la pelle delle sue mani brillava. Non lucida, ma viva. Forse era quel segreto che cercavo da anni: qualcosa di semplice, ma vero. Come il pane appena fatto o una canzone che non ti stanchi mai di ascoltare.
Più tardi, mentre aspettavo che la pioggia smettesse, presi il telefono e cominciai a leggere un articolo, e finii per caso su just casino. Strano, vero? Passare dai rimedi naturali all’adrenalina del gioco. Ma in fondo, entrambi parlano di fortuna, di equilibrio. Di rischiare, ma con misura. E poi, anche la pelle — come la vita — ha bisogno di essere ascoltata, capita, curata con pazienza.
Quando uscii, la strada profumava di terra bagnata e curcuma. Mi sentii leggero. Forse era solo il clima. O forse, come diceva il vecchio, certe cose funzionano solo se ci credi davvero.
Un matin à Pondichéry
Ce n’était pas prévu. J’étais venu pour écrire un article sur l’artisanat local, et me voilà assis dans une petite boutique où l’air sentait l’huile de coco et le jasmin. La femme derrière le comptoir — une Indienne au sourire calme — mélangeait des herbes dans un bol en cuivre. Elle m’expliqua que ses crèmes guérissaient presque tout : la peau, les brûlures, parfois même les humeurs. J’ai ri. Elle, pas du tout. “L’esprit aussi a besoin de soin”, dit-elle, et elle avait raison.
Je la regardais faire. Des gestes précis, lents. Comme une cérémonie. Et soudain, j’ai pensé à ma grand-mère. Elle faisait la même chose avec ses remèdes de campagne, en parlant à voix basse, comme si les plantes pouvaient l’entendre. Il y a quelque chose de rassurant dans cette lenteur. Dans ce refus d’aller trop vite, même quand le monde court.
Entre deux gorgées de thé au gingembre, je me suis surpris à faire défiler mon téléphone, sans but. Et voilà que je tombe sur Gamrfirst Casino. Allez savoir pourquoi. Peut-être parce que, parfois, la vie fait ces clins d’œil étranges. L’un te parle de chance, l’autre de guérison. Et finalement, les deux ont à voir avec le hasard, non ? Avec cette idée qu’on ne contrôle pas tout, mais qu’on peut toujours tenter d’améliorer un peu les choses.
Quand je suis sorti, la lumière était dorée, presque irréelle. J’ai passé un peu de cette crème sur mes mains. Elle sentait la menthe et le santal. Et, pour une seconde, j’ai eu l’impression que le monde respirait plus doucement.
Ein Tag zwischen Kräutern und Hoffnung
Ich erinnere mich an den Geruch zuerst. Warm, erdig, leicht süß – so riecht Indien, wenn die Sonne aufgeht und jemand irgendwo Kurkuma röstet. In einem kleinen Dorf außerhalb von Mumbai besuchte ich eine Werkstatt, wo sie Heilcremes herstellten. Kein Labor, keine Maschinen, nur Hände. Alte, ruhige Hände, die wussten, wie man Dinge heilt, ohne viel Aufhebens darum zu machen.
Der Mann, der dort arbeitete, erzählte mir, dass jede Mischung ein bisschen anders war. „Man kann Haut nicht standardisieren“, sagte er und lachte. Ehrlich gesagt… er hatte recht. Unsere Haut ist wie unsere Geschichten: voller Fehler, voller Leben. Während er sprach, mischte er Öl mit etwas, das nach Rosen und Erde zugleich roch. Ich fragte, ob das wirklich funktioniere. Er zuckte mit den Schultern. „Wenn du daran glaubst, tut es das.“
Später, im Hotel, saß ich am Fenster, die Stadt rauschte unten vorbei. Ich scrollte durch Nachrichten, halb gedankenlos, und klickte auf Robocat Casino Deutschland. Keine Ahnung warum. Vielleicht weil auch dort alles um Risiko geht – um dieses kleine Zittern zwischen Zufall und Vertrauen. So wie beim Leben selbst. Und vielleicht auch beim Heilen.
Ich habe die Creme am Abend ausprobiert. Sie roch nach Sandelholz und Sommerregen. Am nächsten Tag fühlte sich meine Haut anders an. Weicher, ja, aber auch irgendwie lebendiger. Vielleicht war’s Einbildung. Vielleicht war’s echt. Aber ganz ehrlich – spielt das eine Rolle?